The Transcription of the "Liber iurium episcopalium I" from Porečby Mirko Zjačić: a Critical Commentary

Prispevek obravnava neobjavljeno delo pravnika, arhivista in paleografa Mirka Zjačića, transkripcijo poreške Liber iurium episcopalium I. Gre za pomemben pisni vir poreške škofije, ki je nastal v drugi polovici 15. in prvi polovici 16. stoletja pod poreškima škofoma Antonom Pavarom in Girolamom Campegiom. Kodeks vsebuje 275 vnosov, ki časovno obsegajo predvsem obdobje od 10. do konca 13. stoletja in posledično predstavlja ključen vir pri proučevanju ne le poreške škofije, temveč vseh vidikov življenja v Poreču v tem časovnem obdobju. Zjačić je rokopisno knjigo, ki obsega 322 folijev, transkribiral, besedilo pa je opremil z izčrpnim kritičnim aparatom. Transkripciji manjka spremna študija; sumaričen uvodnik je po Zjačićevi smrti dodal Darinko Munić. Transkripcija je narejena z natančnostjo, s katero se je avtor loteval tudi drugih pisnih virov, posebej pa je potrebno izpostaviti mnoge zaznamke in popravke filološke narave. Transkripcija kodeksa je zanimiva s strokovnega vidika, posebej če primerjamo njegovo delo z izvirnikom v Poreču. Pri svojem delu večinoma ni upošteval nekaterih pomembnih elementov besedila, ki se danes smatrajo kot ključni pri obravnavi kartularjev, registrov in podobnih del. Gre predvsem za zunanje značilnosti rokopisa ter določene vsebinske elemente, ki pričajo o okoliščinah nastanka kodeksa in morajo posledično predstavljati pomemben del transkripcije.Članak se bavi neobjavljenim radom pravnika, arhivista i paleografa Mirka Zjačića, transkripcijom porečke Liber iurium episcopalium I. Prijepis se danas čuva u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli. Riječ je o važnom pisanom izvoru koji je nastao u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16. stoljeća za vrijeme porečkih biskupa, Antona Pavara i Girolama Campegia. Kodeks sadrži ukupno 275 prijepisa i zapisa (Zjačić je numerirao 274 zapisa) koji vremenski obuhvaćaju razdoblje od 10. do kraja 13. stoljeća i, posljedično, predstavlja ključni izvor za proučavanje ne samo prošlosti Porečke biskupije nego i svih vidika života u Poreču u to vrijeme. Zjačić je rukopisnu knjigu, koja obuhvaća 320 folija, transkribirao, a tekst je opremio opsežnim kritičkim aparatom s 2.025 napomena. Transkripciji nedostaje popratna studija. Sumarni je uvodnik nakon Zjačićeve smrti dodao Darinko Munić. Sama transkripcija izvedena je preciznošću kojom je autor obradio i druge pisane izvore, a posebno treba naglasiti brojne zabilješke i ispravke filološke prirode. Zjačićeva transkripcija porečke rukopisne knjige zanimljiva je sa stručnog gledišta, posebno ako njegov rad usporedimo s izvornikom u Poreču. Kod svojeg rada većinom nije uzimao u obzir neke značajne elemente teksta koji se danas smatraju presudnim pri obradi kartulara, registara i sličnih radova zbog posebne prirode tih djela – tu je, prije svega, riječ o vanjskim značajkama rukopisa te određenim sadržajnim elementima, kao što su u ovom primjeru potpisi četvorice ravenskih bilježnika, koji su 1519. godine većinu unosa u kodeksu ovjerili. Zjačićev metodološki pristup originalu odražava duh vremena u kojem je taj znameniti hrvatski paleograf djelovao. Kodeks je za njega u prvom redu predstavljao samo kopijalnu knjigu u najužem i tradicionalnom značenju te riječi, a to je skup transkripcija dokumenata. Autor se nije posvećivao pitanjima koja se postavljaju o takvom kompendiju kao cjelini, a – posljedično – u transkripciju, odnosno znanstvenokritički aparat nije uključivao one elemente koji se danas smatraju vrlo bitnima pri obradi takvih djela. Unatoč tome treba zaključiti da Zjačićeva transkripcija predstavlja važno te opsežno djelo za proučavanje porečke srednjovjekovne povijesti i bila bi šteta kada bi ostala u tipkopisnom obliku bez odgovarajućeg kritičkog komentara.The paper analyses the transcription of the Liber iurium episcopalium I from Poreč – an unpublished work authored by lawyer, archivist and palaeographer Mirko Zjačić. The transcript is currently in the safekeeping at the Institute of Historical and Social Sciences of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Rijeka with Local Unit in Pula. This is a very important written source, dating back to the second half of the 15th and the first half of the 16th century, the time of Antonio Pavaro and Girolamo Campegio, bishops of Poreč. The Codex includes a total of 275 transcripts and notes (Zjačić recorded 274), which cover the time span from the 10th to the end of the 13th century. Consequently, it presents the key source for studying not only the history of the Poreč diocese, but also all aspects of the life in Poreč in this period. Zjačić transcribed this handwritten book, which contained 320 sheets, and added a comprehensive critical appendix including 2,025 remarks. The transcription however lacks an accompanying study. After Zjačić’s death, Darinko Munić wrote a summary introduction. The transcription itself has been performed as meticulously as have other written sources been tackled by the same author. Particularly noteworthy are many notes and corrections of philological nature. Zjačić’s transcription of the Poreč handwritten book is very interesting from the professional angle, especially when compared with the original in Poreč. He mainly did not take into account certain major text elements, which are today considered crucial for the analysis of cartularies, registries, etc. due to the special nature of these works – mainly visual features of the manuscript and certain elements of the content thereof – for instance signatures of four notaries from Ravenna, who in 1519 notarised the majority of the entries in the Codex. Zjačić’s methodological approach to the original reflects the spirit of the time when this prominent Croatian palaeographer was active. The Codex for him primarily presented only a book of copies in the narrowest and most traditional meaning of the word, i.e. a set of transcriptions of documents. The author was not dedicated to the questions usually posed in the context of such a compendium as a whole. Consequently, the transcription and the scientific critical appendix include no elements that are today considered important for the analysis of the works of this type. Nevertheless, it may be justly concluded that the transcription by Zjačić represents a major and comprehensive work for studying the mediaeval history of Poreč. It would be a shame if it were to remain in printed form only, without a deserved critical commentary